Pala mi je u ruke ili pod tastaturu, kako vam draže, izbor iz poezije Branislava Lukića Luke, pjesnika, slikara, fotografa, jednom riječju umjetnika iz Tuzle. Za potrebe ovog online magazina u zadatku mi je bilo da napišem kratki osvrt na Lukinu poeziju. Nezahvalno je na osnovu nekoliko pjesama praviti analize i osvrte. Za tako nešto ipak je potreban određeni autorov opus. Rekao sam nezahvalno ali ne i nemoguće. Čitajući izabranu poeziju Branislava Lukića Luke neke su mi stvari poznate. Ne u smislu nekog kopiranja drugih ili pokušaja plagiranja, ni u kakvom slučaju. https://issuu.com/goranv/docs/ne-okre_i-se-sine.docx Radi se o tematici kojom je autor zaokupljen: želja, smrt, ljubav, pejzaž, mistika, sloboda, život itd. Usuđujem se ovdje reći da imamo osnovna obilježja romantizma, a to su čežnja za idealnim, otkrivanje svijeta slutnji i sjećanja, doživljaj prirode i ljubavi. U svakoj Lukinom pjesmi imamo sjećanje, prirodu, slobodu I moć pri tom se ne libeći upotrijebiti ni vulgarizme i to u onolikoj mjeri koliko je dovoljno, dozirano kao u pjesmi Platično cvijeće stavljeno u vodu gdje kaže, tj. priznaje sebe: … Eh, da mi je onaj moj stari kurac iz mladosti,/ ne bi kod mene duvala promaja ispod leđa i sočnih guzova. Sve više od toga bilo bi pretjerivanje ili bi nosilo epitet K`o Bukowski. Luka nam u svakoj pjesmi nudi ljubav i smrt, bilo da je to ljubav prema ženi koja odlazi, bilo smrt djeda. Tačno se može vidjeti kroz autorove oči dok posmatra stvari i svijet oko sebe, preplavljen mirisom prirode kao nijemi svjedok nailazećih trenutaka. Osim ljubavi i smrti, uočavamo i obožavanje slobode, moć, snagu što je također jedna od odlika romantizma. Ni Bog nije ostao pošteđen posvete i promišljanja pa se u pjesmi Bože Luka zahvaljuje …što spoznah svoje/ vrline nemoći/ te tajne/ krajolike duše". Iako je poezija, između ostalo, puna ljubavi i govori o ljubavi ona u sebi nema ni trunke patetike, samo surova istina. S patetikom ta bi se ta istina obojila i izgubila bi svoju ogoljenost, zato je autor vješto izbjegao svako patetisanje na pomen ljubavi. Nadalje, iz svake se pjesme može izvući i životna filozofija kao na primjeru pjesme Czekamy na was w polsce u kojoj kaže: “Ne spašavaj nikog/ protiv njegove volje.” Kako je to moguće, kako neko može stati i ne spašavati nekoga iako on to ne želi? Moguće je i to je ta istina koju neki ne prihvataju pa će učniti sve da “pomognu” iako unesrećeni to ne želi pa se stvori kontraefekat. Puno je primjera u Lukinoj poeziji gdje se može samo o ovim filozofskim mudrostima napisati još jedan osvrt ali o njma nekom drugom prilikom. Poezija je pisana jezikom koji je dostupan svima nama, što se kaže svakom smrtniku. Neko drugi bi vjerovatno imala drugo mišljenje koje uopšte ne osporavam i bilo bi sjajno pročitati i malo drugačiji osvrt Lukine izabrane poezije. Na kraju ovog osvrta na linku ispod možete pročitati poeziju Branislava Lukića Luke i pogledati poetski film po pjesmi U zagrljaju Šiđanke koji su snimili Mirza Okić i moja malenkost.
0 Comments
|
AuthorRecenzije, prikazi... ArchivesCategories
All
|